Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru.
(Buharija i Muslim)

HADŽ

HADŽ

Hadž je jedan od temelja islama. Hadž je dužan obaviti svaki musliman koji je punoljetan, pametan, slobodan i ima materijalne mogućnosti za obavljanje hadža. Obaveza se odnosi kako na muškarce tako i na žene. Hadž je propisan muslimanima, kao što je bio propisan i narodima prije pojave islama. Ne postoji ni jedan narod koji nije imao sveta i kultna mjesta. Zna se da je ustanova hadža bila poznata kod predislamskih Arapa. U indijskim religijama – budizmu, džainizmu i brahmanizmu – postoje mnoga sveta mjesta i hramovi na kojima se okupljaju pripadnici ovih religija. Jevreji za vrijeme Pesaha posječuju Jerusalem. Prinošenje žrtve prilikom posjete Jerusalemu je takođe obavezno. Posjetioci se okupljaju oko zida koji leži na zapadnoj strani Sulejmanovog a. s. hrama – poznat kao Zid plača. Hodočašće kod kršćana počinje posjetom svetim mjestima u Palestini: Kalvarija, Križni put, Golgota, Crkva svetog groba ili centrima kršćanske duhovnosti u Rimu. Kur’ansko-sunnetsko kazivanje o Hadžu jasno govori da je Hadž kroz povijest ljudskog roda bio odziv na Allahov dž. š. poziv: “I oglasi ljudima hadž ! Dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih, … Kur’an: S. Hadždž, ajet 27. Hadž je sastavni dio islamske tradicije kroz sve Ovjave od prvog čovjeka i prvog Poslanika Adema a. s. do posljednjek Allahovog Poslanika Muhammed alejhis-selama. Riječi: “I oglasi ljudima hadž!” – uputio je ljudima Ibrahim a. s. obnovitelj i graditelj Ka’be. Ovaj Allahov poziv, putem Ibrahima a. s. bio je glas iz pustinje. Ibrahim a. s. nije imao: telefona, mobitela, radija, televizije, novina, interneta, satelitskih veza i drugih oblika moderne komunikacije, ali je taj poziv bio i ostao najglasniji i najmoćniji poziv koji se prenosio i prenosi kroz sve generacije i sve prostore svijeta. Na ovaj poziv odazivaju se milioni hodočasnika iz svih krajeva zemaljske kugle. Odazivaju se muslimani od istoka do zapada i od sjevera do juga i hrle Ka’bi kući Tewhida. Odazivaju se hodočasnici sa iskrenom tevbom i nijetom da hadž obavljaju isključivo u ime Allahu džellešanuhu. Odazivaju se izgovarajući riječi Telbije: “Lebejkellahumme, Lebejke la šerike leke lebejke…” “Odazivam Ti se, Bože, Odazivam! Odazivam Ti se, Ti nemaš druga, Odazivam Ti se, …” Riječima Telbije hadžija se zavjetuje svome Gospodaru da je spreman prihvatiti sve što je Allah dž. š. naredio, odnosno zabranio. Telbija je lozinka hadžija. Ona je pečat i znak da je vjernik ovladao svojim nefsom (svojim požudama) i da je spreman da izvršava ono sa čime je Allah dž. š. zadovoljan. Muslimani su poziv Ibrahima a. s. shavtili kao Hidžru Allahu, odlazak onome kome pripada sva moć, ugled i znanje. Hadž je odlazak u svijet mira, jednakosti, bratstva, solidarnosti i zajedničkog ibadeta. Kada Allah dž. š. oglašava obrede obavljanja hadža, On garantira da će ljudi iz svih krajeva svijeta, sa svih kontinenata, svake godine; raznih rasa, nacija, jezika, običaja i kulture … dolaziti u ime Allaha i hodočastiti časnu Ka’bu – kuću Tewhida. Ako pogledamo obrede hadža i njegove farzove ustanovićemo da oni predstavljaju dramu čiji su junaci: Adem a. s., Ibrahim a. s., Hadžera, Ismail a. s. i da je svaki hodočasnik bio on muškarac ili žena, mlad ili star, bogat ili siromah, u ulozi Adema a. s. drugi put u ulozi Ibrahima a. s., treći put u ulozi Hadžere, četvrti put u ulozi Ismaila a. s., peti put u ulozi osobe koja se čvrsto odupire šejtanu i tako u nedogled. Hadžija je neprestalno u ulozi Posalanika i heroja iz doline Mekke. Posjetiti Ka’bu jednom u životu – osnovna je islamska dužnost savkog muslimana i muslimanke. Allah džellešanuhu u Kur’anu kaže: “… Hodočastiti Hram dužan je, radi Allaha, svaki onaj koji je u mogućnosti… ”. Kur’an: S. Ali Imran 97 ajet.

Ova mogućnost u naše vrijeme je olakšana. Prevozna sredstva su udobna, sigurnost na putu obezbijeđena, a novčana sredstva nisu ta koja bi ovu dužnost mogla da dovedu u pitanje. Ko je u mogućnosti da obavi hadž, nije lijepo da ovu islamsku dužnost odgađa za neko drugo vrijeme. Koliko je hadž važan u životu i tradiciji muslimana vidi se i po tome što jedno čitavo poglavlje Kur’ana nosi ime Hadž. Mnogi ajeti ove sure govore o hadžu, hadžijama, tavafu, klanju kurbana i svemu što je vezano za ove propise. Tri su fundamentalne radnje kod obavljanja hadža, a to su: Oblačenje Ihrama, boravak na Arefatu i tavaf oko Ka’be. Svi ovi obredi hadža (Ihram, Arefat, Tavaf …) imaju svoju istoriju i usko su vezani za Allahove Poslanike i njihove sljedbenike.

 

 

Ihram: Ihram je posebna odjeća koju oblače hadžije za vrijeme hadža. Oblačenjem Ihrama na mikatima započinju obredi hadža. Oblačeći Ihrame muslimani/muslimanke najsnažnije se sjete smrti i shvate da sva ovosvjetska dobra pripadaju Allahu, i da su bijeli Ihrami – ustvari ćefini i da pred svoga Gospodara idu samo sa svojim djelima, a da je sve drugo prolozno kao: bogastvo, vlast, ugled, položaj, čast, … i da je hadž trenutak da se lišava egoizma – sebičnosti i da se vjernik utapa grupu koja je simbol jednakosti i zajedništva – gdje su svi apsolutno jednaki: gospodar i sluga, vladar i potčinjeni, bogat i siromah, sit i gladan, jak i slab. Stajanje na Arefatu:Stajanje na Arefatu je farz. Muhammed a. s. je rekao: “El-Hadždžu Arefe” što znači: “Hadž je Arefat”. Ako nebi bili prisutni devetog zul-hidžeta na Arefatu – nije nam valjan hadž. Na Arefatu je poznato mjesto susreta Adem a. s. i hazreti Have po izlasku iz dženneta. To mjesto se zove Džebelur-ramet ili Brdo milosti. Ovaj susret je značio početak zajedničkog življenja, razumijevanja i ljubavi. Arefat je mjesto gdje je Muhammed a. s. održao govor koji je aktuelan za sva vremena i sve generacije muslimana sve do Sudnjeg dana. Vrijeme na Arefatu provodi se u individualnmom (pojedinačnom) ibadetu – svako za sebe, izuzev klanjanja namaza koji se obavljaju u džematu. Ovdje se Podne i Ikindija klanjaju skupa u džematu. Poslije Ikindije, kada sunce počne naginjati ka zapadu počinje spremanje i odlazak na Muzdelifu gdje se zajedno klanjaju Akšam i Jacija namaz. Na Muzdelifi se prikupe kamenčići (49 kamenčića) koje ćemo sutradan prvi dan Bajrama bacati na Akabi. Na Muzdelifi se ostaje do sabah namaza, a poslije se kreće prema Mini gdje bacamo prvih sedam kamenčića. Sa Mine gdje smo bacali prvih sedam kamenčića na džemretima odlazimo prema Ka’bi da obavimo Tavaful-ifadu ili Tavaful-zijareh i klanjamo Bajram namaz. Poslije klanjanja Bajram namaza slijede druge obaveze koje su sastavni dio hadža. Tavaf: Tavaf je obilaženje – kruženje oko Ka’be sedam punih krugova. Tavaf je čvrsto obećanje Allahu dž. š., upravo kod  Bejtullaha, da ćemo do kraja života biti vjerni Stvoritelju i Njegovom Poslaniku. Ukoliko ovaj zavjet bude iskren onda je učinjen hadž mebrur, i čovjek je postigao smisao hadža i očekuje nagradu kako na ovom tako i na budućem svijetu. Tavaf je simbol jedinstva muslimana. Tavaf je posljednja stepenica vjernika do Uzvišenog Allaha i konačna predaja Njemu. Tavaf je traženje duhovnog bogastva. Za vrijeme obavljanja hadža obavlja se više tavafa, ali su najpoznatija tri tavafa koja su vezana za obrede hadža, a to su: 1) Tavaful-kudum. To je prvi susret sa Ka’bom – Bejtullahom. 2) Tavaful-ifada ili Tavaful-zijareh – najvažniji tavaf, koji se obavlja nakon bacanja kamenčića i klanja kurbana na Mini. 3) Tavaful-veda’a – oprosni tavaf, koji se obavlja pri napuštanju Mekke. Svaki Tavaf se započinje od Hadžerul esveda i tu se i završava poslije sedmog kruga – obilaženja oko Ka’be. Kada završimo Tavaf, klanjamo dva rekjata namaza. Kad klanjamo namaz, odlazimo i okrepimo se vodom sa izvora Zemzem. Onda se upućujemo prema Safi i Mervi gdje ćemo obaviti Sa’j. Sa’j: Sa’j je trčanje između Safe i Merve. Ova radnja simbolizira Hadžeru koja trči sa brežuljka Safe do brežuljka Merve i nazad u potrazi za vodom. Sa’j je potraga za ovosvjetskim materijalnim potrebama, to je svijet napora, svijet naše svakodnevnice. Sa’j ima svoje obrede koje je dužan da obavi svaki hadžija kao: Nijet. Obaviti Sa’j odmah poslije Tavafa. Sa’j početi sa Safe prema Mervi. Sedam puta preći razdaljinu od Safe do Merve. Kretanje se vrši užurbanim korakom bez prekida.Bacanje kamenčića na Mini: Bacanje kamenčića na džemretima na Mini (prvi, drugi i treći dan Bajrama) simbolizira uspomenu na Ismaila koji se bacanjem kamenčića odupro šejtanu. Ovaj čin simbolizira i spremnost čovjeka na žrtvu. Ismail se odupro šejtanu i bio spreman da bude žrtvovan kao kurban. Svi ovi simboli imaju za cilj da hodočasnik shvati svoje mjesto i ulogu na ovom prolaznom svijetu, da preispita svoj život i svoje ponašanje, te da se vrati obavezama prema sebi, porodici, rodbini, komšijama, zajednici i državi. Drugim riječima hadž ima za cilj da hodočasnika (hadžiju) oplemeni, preporodi, prevaspita, humanizira, prekali, nauči strpljivosti i izdržljivosti i da ga duhovno obogati.

Literatura:

–         Kur’an (Kur’an s prevodom B. Korkut),

–         Islamska misao 1980. br: 24. i 1983. br. 56. 

< « » >
Hosting by

© Medžlis Islamske zajednice Janja

Na vrh