Nećete osvojiti ljude svojim imetkom, nego svojim osmjehom i lijepim ponašanjem.
Hadis bilježe El-Beraz, Musned, 1.977; Ebu Ja'la, 6.550

Popis je neodgodiva vjerska obaveza

Popis je neodgodiva vjerska obaveza

Popis je neodgodiva vjerska obaveza

U našoj vjeri postoje obaveze koje su neodgodive. Mogu se obaviti u tačno određeno vrijeme, ne kasnije, ne sutra. Džuma namaz je takva obaveza. Kako, naša vjera propisima svojim ne uređuje samo odnos čovjeka i Stvoritelja i kako se iman ne potvrđuje samo izvršavanjem obaveza prema Bogu, treba znati da postoje i druge vjerske obaveze koje je nužno u tačno određeno vrijeme obaviti.

„Ljubav prema Domovini je sastavni dio imana“: govorio je Poslanik. Ljubav prema Stvoritelju se iskazuje činjenjem onog što On od nas traži. Ljubav prema Stvoritelju iskazuje se našom željom da živimo ono što će nas Njegovom zadovoljstvu voditi. Ljubav prema Domovini, a ona je sastavni dio imana, iskazuje se tako što se obaveze prema njoj ispunjavaju, tako što se ona brani i čuva, jer čovjek bez domovine je čovjek bez kuće.

Kao što u obavezama prema Bogu postoje one koje su neodgodive, tako i prema Domovini postoje obaveze iste vrste. Mogu se obaviti samo u određeno vrijeme i u određenom mjestu. Popis stanovništva, kad smo u pitanju mi, Bošnjaci, je takva obaveza. Obavit će se od 1. – 15. Oktobra, a da bi bio njegov rezultat nama i Domovini nam na korist, treba se popisati u mjestu stanovanja a ne iz dijaspore. Popis u dijaspori, jeste popis ali bez vidljive koristi za Bošnjake i Bosnu, baš kao što saharin, jeste šećer, ali on samo sladi a ne hrani.

Naš je narod svog slavnog imena Bošnjak svjestan bio uvijek. I onda kad su križarski pohodi ovdje stizali da pokrste dobre Bošnjane, i kad je u okrilju velike Osmanske države bio. Tad se na dvoru sultanskome, Bosanskim jezikom, kao jednim od službenih, govorilo. Bio je sebe, naš narod svjestan i one godine kad mu Austro-ugarska zabrani da imenom, Bosanski, jezik svoj naziva. I tad je naš narod znao šta je i kako mu se jezik zove. Sebe je svjestan naš narod bio i kad su oni, koji su koliko do juče u našoj se zemlji zvali kao i mi, navalili da nam ime unište i da nam drugo, svoje nametnu. Možda je ponekad naš narod smetnuo s uma svoje slavno ime Bošnjak, ali je i tad znao šta nije i nije se opredjeljivao. Izjašnjavao se neopredijeljeno jer tada bijaše zabranjeno opredijeliti se za svoje ime, i za svoj jezik. Primoravani da budemo ono što nismo, radije smo ostajali bez imena.

Naš narod je ginuo zbog svog imena, zbog svog jezika, zbog vjere svoje, ali uprkos svemu, ime je svoje čuvao, jezik svoj volio i živio vjeru svoju.

Šta je Bošnjak? Jedan narod mali Koji međ’ dva svijeta stajaše Koji sile evropskijeh sila I križarske vojne razbijaše

Šta je Bošnjak? Kumče Davorova Čedo slavne, al krvave sreće Deset puta, ne jednom umrijeće Al Bošnjaštva odreći se neće.

1894. godine Safvet beg Bašagić ovu pjesmu piše. Piše je da je čitamo, napamet učimo, kako bi sebe znali. Mi je nismo, ni naši očevi ni djedovi nisu pa ni naša djeca, danas u školi je ne uče. Nama je sve što je govorilo i govori o starom, dobrom i junačkom narodu Bošnjačkom bilo zabranjeno, jer zabraniše da taj narod postoji. Bašagić ovu pjesmu piše da je čitamo. Evo čitamo je u iščekivanju popisa da se podsjetimo na svoje ime i ne zaboravimo naše velikane, a Bašagić je upravo to.

Umne su glave našeg naroda na Saboru Bošnjačkom 1993. god, jasno i nedvosmisleno odlučile vratiti nam naše narodno ime Bošnjak. Tako je ova naša zemlja Bosna ponovo dobila domaćina, svoj narod koji se imenom svoje zemlje zove i opet nam naš Bašagić, veliki nacionalni preporoditelj u pjesmi koju nama piše i tako je naslovljuje, jasno poručuje. Naslov joj je POZDRAV BOŠNJAKU. Kao da ovu pjesmu on ispisuje jutros želeći nas podstaknuti da ispunimo svoju obavezu prema Domovini i nipošto ne pogriješimo.

„Već je hora, koja doći mora

Da poletiš kao soko sivi

Da povikneš: “Jošte Bošnjak živi“!

Jošte živi, mrijet mu se neće

Dok se Zemlja oko Sunca kreće.

Kucnuo je časak odlučnosti

Da kliknemo i mi u radosti

Zdravo sine mile domovine

Naš junače, ponosni Bošnjače.

Živi živi, na hiljadu ljeta

Miloj majci na radost i diku

Boreći se za otajstva sveta.

Čas koji je kucnuo je popis koji je na pragu i koji će trajati petnaest dana. Ne biti svjestan važnosti i ne izvršiti neodgoodivu vjersku i patriotsku obavezu prema Domovini znači izdati sve one žrtve i svu krv šehidsku koja je zemlju Bosansku natopila.

Pjesnik kaže: „Kad bi stisnuo ovu zemlju, iz nje bi šehidi ispadali“. Upravo zbog toga, obavezni smo se upoznati sa svim detaljima oko predstojećeg popisa i isti savjesno i odgovorno izvršiti. Neće se niko moći pravdati pred bosanskim šehidima i jetimima ako obavezu kojom se između ostalog i snaga našeg imana potvrđuje, ne ispuni. Zbog činjenice da kud god se okreneš bijeli šehidski nišan te opominje, ne smiješ, nemaš pravo tražiti ime mimo Bošnjačkog, jezik mimo Bosanskog i vjeru mimo Islama. Sve što nije ovakav odgovor zapisan u popisnicu, u prilog je našem i zemlje naše neprijatelju.

Uzvišeni Bože, pomozi nas u našoj borbi za budućnost naše djece. Amin!

Izet ef. Čamdžić

27.09.2013. godine

Hosting by

© Medžlis Islamske zajednice Janja

Na vrh