Mladi ljudi su nezadovoljni  trenutnom situacijom u kojoj žive, ali isto tako pokazuju nam  i  apatiju, bezidejnost, tromost i spremnost da dane provode u dokolici čekajući neka „instant“ rješenja koje će ponuditi stariji i tako im osmisliti život. To je pokazatelj nedostatka duhovnosti kod naših mladih ljudi, pa ne treba nas čuditi da veliki broj njih ne cijeni vrijeme koje nepovratno prolazi. Dane i dane, mnogi od njih provode sjedeći uz kahvu, ili u kladionicama ili na neki drugi neprimjeren način.

A naša vjera, naša tradicija uči nas drugačije i od mladih ljudi traži inventivnost, rad, hvatanje „u koštac“ sa izazovima vremena, a starije uči da mladim ljudima pružaju šansu i da im povjeravaju odgovorne poslove.

Biti vjernik znači imati čvrstu vjeru, imati lijepo ponašanje, ali i biti koristan član društva i društvene zajednice u kojoj radiš. Čovjek treba da se trudi i pravi vjernik nikada ne smije zapadati u stanje letargije i stanje potpunog mirovanja. Na tom polju poseban je značaj mladih ljudi. Danas, više nego ikad, imamo potrebu da se oni (kao ljudi u punoj snazi) aktivno uključuju u društveni život kao i u svoje džemate.

Mladost je period ljudskog života kada kod je čovjek najjači, kada pokazuje želju za dokazivanjem i uspjehom. Tako i Kur’an definiše mladost kao period snage između dva perioda slabosti kroz koja prolazi čovjek: „Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslje snage iznemoglost i sijede vlasi.“ (Er-Rum, 54.)

Kur’an Časni nam pruža dovoljno jake i žive primjere i uzore koje možemo prezentirati našim mladim kao obrazac življenja i ponašanja. Jedan od najupečatljivijih primjera navedenih u Kur’anu Časnom je primjer Ismaila, a.s., mladića kojeg njegov rođeni otac namjerava žrtvovati kao kurban. Njegova istrajnost na putu Istine je primjer mnogim mladim ljudima kako treba svoj život živjeti.

Drugi primjer koji nam Kur’an Časni navodi, primjer za uzor, je Jusuf, a.s., koji je bio izložen veoma jakim iskušenjima za jednog mladog čovjeka. Žena u čijoj kući je boravio, poziva ga na grijeh i on odbija. Čak i kada mu prijeti zatvorom, u kojem je proveo nekoliko godina, rekao je: „Gospodaru moj, zavapi on, draža mi je tamnica od ovoga na što me navraćaju!“ (Jusuf, 33.)

Čestitost je osnova uspjeha mladih ljudi. Nažalost, danas smo svjedoci da omladina srlja u moralni sunovrat koje bi moglo kompletno društvo gurnuti u ambis iz kojeg će se teško izvući. Ta nemoralnost u mladim godinama narušava porodicu, kao temelj jednog zrelog društva i srozava ga na najniže stepene.

U Kur’anu, Allah, dž.š., nam navodi primjer grupe mladića koji su ostali dosljedni istini i pravom putu: „To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili“, kao i mladića koji je ustao protiv svog naroda i razbio kipove koje su oni obožavali, Ibrahima, a.s..Kada su počeli istragu o počiniocu rekli su: „Čuli smo jednog momka kako ih huli, rekoše, ime mu je Ibrahim“.

Sljedbenici Vjerovjesnika i Poslanika, a.s., bili su u prvim redovima mladići. O ashabima Musa, a.s., Kur’an Časni kaže: „ I ne povjerova Musau niko, osim zurrijetun – malo njih iz naroda faraonovog, iz straha da ih faraon i glavešine njegove ne počnu zlostavljati“. (Junus, 83.) Riječ zurrijetun označava mlade ljude i momke.

Ashabi Muhammeda, s.a.v.s., bili su mladići i momci. Najstariji među njima bio je Ebu-Bekr, r.a., koji je imao oko 37 godina kada je primio islam. Islamska povijest je prepuna mladića koji su primjer u bogobojaznosti, pobožnosti, žrtvovanju i borbi za vjeru. Usame Ibn Zejd, mladić je od 18 godina, a Muhammed, s.a.v.s., ga imenuje i postavlja kao zapovjednika vojske. Zatim,  Muhammed Ibn el-Kasim Ibn Muhammed, koji je osvojio Indiju, a imao je samo 17 godina. Poslanik poslije ugovora na Akabi u Medinu šalje mladog Mus’aba da Medinjane uči o vjeri. Medina raširenih ruku dočekuje Poslanika, a Mus’ab je imao samo 25 godina. Poslanik u Mekki u postelji ostavlja Aliju r.a.. Poslije i on čini hidžru, čini taj težak put. Kada ga je Poslanik vidio u kakvom je stanju zaplakao je, a tada je Alija imao samo 17 godina.

Primjer ibn Mes’uda koji se dobrovoljno javio da ide mušricima kod Kabe učiti Kur’an. Taj hrbri mladić kojem je Ebu Džehl odsjekao uši jer je bio čoban i nije imao nikakve zaštite tada je imao 23 godine.

Veliki i odgovorni zadatak sakupljanja listova Kur’ana i sabirnja u zbirku Mushaf imao je Zejd ibn Sabit. Taj veliki posao uradio je odgovorno i precizno, a tada je imao 21 godinu.

Znamo da su se u Mekki Poslanik i muslimani sastajali u Erkamovoj kući i tu su učili o islamu. Taj težak teret domaćina u takvom okruženju dobrovoljno je na sebe prihvatio Erkam koji je tada imao 17 godina.

Nije li divan primjer Džafer ibn ebi Taliba koji drži govor pred Negusom o islamu što je bio povod prihvatanja islama jednog cijelog naroda. Kada je držao taj govor on je imao 25 godina. Mnogo je još primjera koji bi smo mogli navoditi.

U Evropi, prosječan mladi Evropljanin do 24. godine ima završen fakultet, volontira pet sati sedmično na društveno korisnim poslovima i ima viziju svog života u narednih pet godina. U Bosni i Hercegovini, njegov vršnjak ako i ima završen fakultet, ne radi ništa, traži idealni posao u kojem će malo raditi i ne zna šta želi postići ni za dvije godine.

Pouka svima nama je da se dok smo u punoj snazi aktivno uključimo u život i svojim aktivnostima doprinesemo boljem životu sebi i svom narodu. Naša vjera, Kur’an i život Poslanika, s.a.v.s., i mladima i starima daje primjer kako treba raditi i stoga još više čudi da nam je stanje takvo kakvo jeste. Svako organizirano društvo koje misli na svoju budućnost treba svoje mlade kao aktivne članove. Zapamtimo i dio hadisa: Iskoristite mladost prije starosti. Svi ovi primjeri jasno nam govore da se svom džematu, svojoj zajednici, svojoj okolini trebamo u mladim danima odmah staviti na raspolaganje i aktivno djelovati, uz nadzor starijih i iskusnih, a to je recept za uspjeh na ovom i na budućem svijetu. A većina nas bi se trebala i buditi uz hadis: „Bereket je u aktivizmu“.

imam.ba