Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko se pokaje prije nego što sunce izađe sa zapada, Allah će primiti njegovo pokajanje.
Hadis bilježi: Muslim

Akademik Enes Karić o “bosanskom” islamu

Akademik Enes Karić o “bosanskom” islamu

“Ja mislim da ono što  čini prepoznatljivim bosanske muslimane i, ako hoćete, ”bosanski islam”,  jeste  višestoljetna i snažna kultura susjedstva sa drugim vjerama, življenja sa drugim narodima.”

Obraćanje akademika Enesa Karića na simpoziju teologa u Njemačkoj 2009. godine.

Vječni tekst, od Boga objavljeni tekst, otvara nam se svojom porukom. Mi mu iz svoga vremena prilazimo svojim tumačenjem. Samim činom tumačenja, poruka Vječnog Teksta prelazi   u naše vrijeme. Sveti Tekst biva sagledavan  iz određenog vremena, iz određene epohe, iz određene vremenske perspektive, iz jedne posebne egzistencijalne situacije, iz određenog duhovnog raspoloženja vremena, kako bi kazao Hans Georg Gadamer.Prije rata u Bosni i Hercegovini između 1992-1995. godine, u Evropi su samo   rijetki   znali za islam u Bosni, za ”bosanski islam”, za islam   koji se već šest stoljeća profilirao i kao islam u Evropi, jer je dijelio mnogo toga iz evropske sudbine   i  evropske povijesti.

Povijest bošnjačkog muslimanskog naroda kojem ja pripadam puna je mnogih paradoksalnih situacija. Na primjer, Bošnjaci su u velikom broju bili vojnici Osmanske imperije, a potom i vojnici Austrougarske imperije.  Ta se promjena desila gotovo preko noći.

Tokom druge polovine  XX stoljeća, mnogi  pripadnici bošnjačkog muslimanskog naroda  došli su u zapadnu Evropu kao  radnici, a od 1992. godine u stotinama hiljada su došli i kao izbjeglice u zemlje zapadne i srednje Evrope.  Podsjećam, samo u Saveznoj Republici Njemačkoj bilo je preko tri stotine hiljada Bošnjaka ili bosanskih muslimana koji su došli kao izbjeglice od 1992. godine naovamo.

Njemačka je tako,  tokom ova dva protekla desetljeća upoznala ”bosanski islam” uglavnom od bosanskih izbjeglica. Nekako u isto vrijeme  je ”bosanski islam” počela otkrivati i od  bosanskih imama, pisaca, vjerskih velikodostojnika  i  intelektualaca.

Sintagma ”bosanski islam” mnogima je draga u Njemačkoj. I meni je draga, naravno,  zato  jer sadrži i ime   zemlje kojoj pripadam  i   vjere koju vjerujem.

O ”bosanskom islamu” napisano je mnogo članaka, studija, referata i knjiga. Nekima  su  u Evropi bosanski muslimani  simpatični  jer su zapazili da su mnogi od tih muslimana liberalni spram konzumacije alkoholnih pića,  ili participacije u ugodama  evropskog života.  Nekima su, opet, bosanski muslimani dragi  zato što je to narod koga treba sažalijevati s obzirom na njegovu sudbinu u modernoj povijesti.

Moram odmah kazati da navedeni razlozi nisu to što   određuje  moje  simpatije  spram  ”bosanskog islama”.

Ja mislim da ono što  čini prepoznatljivim bosanske muslimane i, ako hoćete, ”bosanski islam”,  jeste  višestoljetna i snažna kultura susjedstva sa drugim vjerama, življenja sa drugim narodima.

Nedavno je jedna brojna delegacija grada Minhena posjetila Sarajevo. U njemačkim novinama objavljena je panorama toga grada u boji,  vide se crkve, džamije i sinagoge zajedno. Stoljećima su mnogi gradovi Bosne i Hercegovine bili duhovne replike Sarajeva. Mnogi su to i danas, usprkos surovom  etničkom čišćenju provedenom u Bosni.  Kao što vam je poznato, postoji presuda Međunarodnog Suda Pravde  koja utvrđuje da je protiv bosanskih muslimana (u Srebrenici)  počinjen genocid.

Vjerujem da moderni svijet treba iznova afirmirati susjedstvo različitih religija. Bosansko iskustvo, izgradnja toga susjedstva i razaranje toga susjedstva, velika je pouka za sve nas u Evropi.

Ja sam među onima koji podržavaju Hansa Kinga u njegovoj tvrdnji da nema mira u svijetu bez mira među religijama.

Hosting by

© Medžlis Islamske zajednice Janja

Na vrh