Uvodni stihovi Mesnevije – Alija Sadiković

U malom bosanskom gradiću Janji, na lijevoj obali Drine, živio je veoma učevan hodža, muderris i pjesnik Alija Sadiković (1872. – 1936.), posljednji muderris medrese u Janji (poznat kao hodža Mula Alija), kojeg je reis Čaušević zvao hodža sveznalo. On je takođe prevodio Mesneviju i njene bejtove kazivao đacima medrese. Na prevodu Mesnevije radio je desetak godina, uz ostale obaveze koje je kao muderris imao. Prema njegovom vlastitom kazivanju, uspio je prepjevati 16 do 17 000 bejtova. U požaru, koji je u januaru 1917. godine zahvatio njegovu kuću, izgorjelo je svo pokućstvo sa bibliotekom, a s njom i rukopis prepjeva Mesnevije. Sačuvano je tek 10-15 bejtova, iz uvoda u Mesneviju. Pisao je arebicom. Njegova ilahija, Tobe dođimo, suze prolimo…, i danas je veoma popularna.

Šaban Gadžo

 

TERDŽUME-I-MESNEVI

Bišnew ez ney čun hikayet mikuned,
Ez guda yiha šikayet mikuned.

Čuj od naja kako priču kazuje,
Od rastanka žalosno se tuguje.

Kez neysistan tamera bubride end,
Ez nefirem merduzem nalide end.

Od kako se ja iz gaja osjekoh,
Rasplak'o sam vriskom muško i žensko.

Sine hawa hem šerha ez firaq,
Ta biguyem šerhi derdi ištiyaq.

Jer se hoće od žalosti ispričati,
Dok iskažem jaku želju-deverat.

Her kesi ku dur (i) mand ez asli hwiš,
Baz guyed ruzigari wasli hwiš.

Ko se od svog roda dugo rastane,
Sve izgleda kako da se sastane.

Men beher gem ‘iyyeti nalan šudem,
Gufti huš halanu bed halan šudem.

Ja ti cvilim jadan svagdje i plačem,
Tužna blažim, a veselu pomažem.
II varijanta
Ja ti jadan svagdje plačem i cvilim,
S tužnim općim, a mogu i s veselim.

Her kesi ez zanni hud šud yari men,
Ez deruni men negust esrari men.

Svako leti osejriti ferjad moj,
Al’ za uzrok nik’ ne pita, Bože moj.

Sirri men ez nelei men dur (i) nist,
Lik(i) češmu guš(i) ra an nur(i) nist.

Moj je dirad pokraj vriska ublizu,
Al’ osjetit ne ide oku ni uhu.

Ten zigan wu gan zi ten mestur(i) nist,
Lik(i) kes ra didi gan destur(i) nist.

U tijelu je duša, ali vidi ti,
Nikom nije dato dušu vidjeti.

Atešest in bangi nay wu nisti bad,
Her ki in ateš nedared nist(i) bad.

Džaba nije ova cika njegova,
Vatreno je teška želja njegova.

Ateši ‘išqasti kander naj futad,
Gu šeši ‘išqasti kander mej futad.

U naja je pala vatra zanosna,
U vinu je stala struja ljubavna.
II varijanta
U naja je pala vatra zanosna,
A u vinu vrije maja ljubavna.

Naj harifi her ki ez yari burid,
Perde hayeš perde hayi ma derid.

Od kako se naj od gaja rastao,
Svojom tajnom sve mi tajne otkrio.
II varijanta
Kako nekud’ na dalj pade tužni naj,
Sve mi perde svojom perdom otkri, vaj!

Hemču nay zehri wu tiryagi ki did,
Hemču nay demsazu muštaqi ki did.

Vidjel’ kogod otrov i lijek ujedno,
Čak i čežnju, k'o u naja zajedno.

Nay hadisi rahi pur hun mikuned,
Qissahayi ‘išli Megnun mikuned.

Kad zajeca tada suza rominje,
Jer(a) ljubav i Medžnuna pomene.
II varijanta
Čim zajeca nama suza rominje,
Jer(a) Lejlu i Medžnuna pominje.

Mahremi in huš(i) džuz bihuši nist,
Mer zebanra mušteri džuz guši nist.

Otkud moje tajne da mi doznaju,
Osim onih koji za se ne znaju.

Preveo: Muderris Alija Sadiković
Takvim za 1324./1906. godinu

 

(WWW.BEHAR.HR)