Svakom čovjeku određeno je da svakog dana u kojem Sunce izađe podijeli sadaku. Ashabi rekoše: Allahov Poslaniče, odakle nama da udjeljujemo sadaku!? Poslanik odgovori: Zaista je puno dženetskih vrata; tesbih, tekbir, tahmid, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, uklanjanje prepreka s puta, urazumiti gluha, uputiti slijepa, ispuniti potrebu potrebitom, žurno utješiti ucviljenog i žalosnog i čvrsto stati uz potlačenog. Sve je to sadaka od tebe za tebe.
(Ibn Hibban)

Džuma namaz na musalli u Potočarima

Džuma namaz na musalli u Potočarima

Osmu godinu zaredom na musalli u Potočarima klanja se džuma-namaz. U ovom ibadetu, zajedno s džematlijama iz Potočara, sudjeluju vjernici iz cijele naše domovine.

U aprilu i maju džumu su predvodili i hutbu održali muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović, muftija zagrebački dr. Aziz-ef. Hasanović i glavni imami Damir-ef. Peštalić, hafiz Ahmed-ef. Huskanović, Samir-ef. Camić i hafiz Omer-ef. Camić.

O protokolu obavljanja džuma-namaza brinu Muftijstvo tuzlansko i Medžlis Islamske zajednice Srebrenica.

Uspostavljanje džemata na ovom mjestu naš je dug prema plemenitim šehidima, njihovim porodicama i Bošnjacima koji žive u Srebrenici i Podrinju.

Glavni imam MIZ Janja, hafiz Omer-ef. Camić je u petak, 24. maja 2024. godine, između ostalog rekao:

“U predajama se navodi da je Musa, a.s., zamolio Allaha dž.š.: „Gospodaru, pokaži mi mog prijatelja u Džennetu“. Allah Uzvišeni mu je objavom ukazao na jednog, sasvim običnog, skromnog i neprimjetnog i povučenog mladića. Musa, a.s., se začudio, vidjevši da se radi o mladiću kojeg ne poznaju po mnogo ibadeta, pokornosti i znanja o vjeri. Pratio ga je. Mladić je sa tržnice donio namirnice, spremio majci hranu, pospremio kuću. Bio je poput smjernog sluge u kući svoje majke. Smjerno joj je služio. Ona tada diže ruke i zamoli Allaha:

„Gospodaru moj, učini mog sina Musaovim prijateljem u Džennetu“. Majčinska hair-dova je ovog mladića učinila prijateljem Musa a.s., u Džennetu.

Pomislimo nekad: – dobročinstvo možemo činiti svojim roditeljima dok su živi. A šta da činimo ako su oni već preselili Ahiretu, hoće li naša djela propasti, jer im nismo bili pokorni dok su bili živi?
Islamska ulema kaže da se roditeljima može činiti dobro i nakon njihove smrti, kroz tri vida zahvalnosti: Prvi je da čovjek bude vjernik, jer ako je uspio kod Allaha, to je najveće zadovoljstvo roditelja. Drugi je da čovjek poveže rodbinske veze i obilazi one sa kojima su njegovi roditelji drugovali. Treći, krunski vid zahvalnosti je – doviti za umrle roditelje. Svako od nas, kome su roditelji preselili na Ahiret, neka sebe učini tekućom, trajnom sadakom.

Kako kaže Poslanik, s.a.v.s.: „Kada umre sin Ademov, prekida mu se djelo osim u tri slučaja: „Ako ostavi trajni vakuf za sobom, ako ostavi znanje kojim se drugi koriste, i ako ostavi dobro dijete koje će moliti (Allaha) za njega.“

Nemojmo hitati da mijenjamo cijeli svijet, počnimo od sopstvenog praga, koji je nekada najveća planina koju svako od nas ikad prekorači. Često vidimo mladića punog energije i gorljivosti kako brine i bori se za pravdu, želi da pravdu unese u svako ćoše Dunjaluka, a nepravedan je prema onima kojima najviše zahvalnosti duguje. Mnogi danas pričaju kako bi mnogo šta promijenili u svom džematu, svojoj Islamskoj zajednici, svom ummetu… a nikako da učine prvi korak- promijeni svoj odnos prema roditeljima. Uzdah roditelja je neprobojna brana, koja nas može udaljiti od Allahova zadovoljstva a približiti srdžbi Njegovoj, pa ga se dobro čuvajmo ako uspjeti želimo!”

Hosting by

© Medžlis Islamske zajednice Janja

Na vrh