Kampanja

Autor: Muhamed Velić (www.preporod.com)

‘Vidi, ako je tvoja nafaka propisana da sutra budeš u tim kantonalnim skupštinskim klupama, nema te kampanje i antikampanje koja će to spriječiti! Isto tako, ako budeš ovako hodao od čovjeka do čovjeka, nema od toga ništa, već kampanju treba da vodiš i lobiraš preko Allaha, dž.š.! Poznata si ličnost, ljudi te znaju, ljudi će te vidjeti u kampanji, vidjet će i tvoje ime na glasačkom listiću, ako Allah spusti ljudima u srce dobar osjećaj u vezi tebe, ljudi će i glasati za tebe. Treba da radiš dobro i čestito, ne samo u predizbornoj kampanji nego i inače, a dobro bi bilo da učiš ovakvu dovu: ‘Gospodaru, ako sam pravedan, dobar i koristan za ljude da budem u vlasti – molim Te, podari mi mjesto u vlasti! Ako, pak, nisam pravedan i dobar za ljude – ne daj mi mjesto u vlasti!’ Ako ovako postupiš, može biti hajra, akoBogda!”

Dvanaestog ovog mjeseca zvanično je i počela predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini. Politika i njeni egzekutori, po svemu sudeći, ovih će dana biti žestoki, neumoljivi i bez milosti (jednih prema drugima). Kampanja je, dakle, zvanično počela dvanaestog, ali političari i stranački kandidati su na stazu istrčali mnogo ranije i utrka je, zapravo, počela dosta prije zvižduka.
Tako, ovu zgodu moram ispričati, prije nekoliko dana na Baščaršiji, u Saračima, nakon džume namaza prišao mi je jedan poznanik da kaže da je na kantonalnoj listi pod rednim brojem tim i tim, pa, eto, da to imam u vidu, no, rekao samo mu ovako: “Prijatelju, dat ću ti jedan savjet, onako ‘pro bono’: ‘Vidi, ako je tvoja nafaka propisana da sutra budeš u tim kantonalnim skupštinskim klupama, nema te kampanje i antikampanje koja će to spriječiti! Isto tako, ako budeš ovako hodao od čovjeka do čovjeka, nema od toga ništa, već kampanju treba da vodiš i lobiraš preko Allaha, dž.š.! Poznata si ličnost, ljudi te znaju, ljudi će te vidjeti u kampanji, vidjet će i tvoje ime na glasačkom listiću, ako Allah spusti ljudima u srce dobar osjećaj u vezi tebe, ljudi će i glasati za tebe. Treba da radiš dobro i čestito, ne samo u predizbornoj kampanji nego i inače, a dobro bi bilo da učiš ovakvu dovu: ‘Gospodaru, ako sam pravedan, dobar i koristan za ljude da budem u vlasti – molim Te, podari mi mjesto u vlasti! Ako, pak, nisam pravedan i dobar za ljude – ne daj mi mjesto u vlasti!’ Ako ovako postupiš, može biti hajra, akoBogda!”
U isto vrijeme, skoro pa i u isti dan, i Islamska zajednica je krenula sa svojom ovogodišnjom kampanjom. I baš na petak dvanaestog, na dan džume, imami i hatibi su sa svojih minbera, a to su one govornice kojima naš narod još uvijek i bezuvjetno vjeruje, kako je onomad govorio rahmetli Nedžad Ibrišimović, pozvali vjernike da se odazovu mektebskoj kampanji, da sebe osvijeste i svoju djecu pošalju u mektebe, kao zalog i kolateral očuvanja emaneta vjere na ovim prostorima. Da se prisjetimo i sna hadži Mujage Merhemića koji je usnio kako je u tim istim Saračima sreo hazreti Omera, r.a., kako ide u onoj dugoj bijeloj košulji, pa ga je upitao za samo dvije stvari: “Hadži Mujaga, uče li ezani i idu li djeca u mekteb?” Hadži Mujaga je odgovorio da uče ezani i da djeca idu u mekteb, a onda je hazreti Omer rekao da će biti hajra i selameta, akoBogda. Također, imami i hatibi su sa svojih minbera pozvali vjernike da se odazovu i kurbanskoj kampanji koju vodi Islamska zajednica, s kojom i preko koje treba da se ujedine sve naše snage i potencijali da bi u našem narodu bilo što manje gladnih, nezbrinutih i što manje ružnih i poremećenih ljudskih odnosa. Imami su u svojoj kampanji ukazali i na onu zaboravljenu kategoriju ljudi – “Sulejmanovih, a.s., mrava i radnika”, a na koju nas je uzvišeni Allah posjetio i upozorio sedam dana ranije s gorskim udarom, kada je grupa od 34 zenička rudara bila zatočena u jami Raspotočje duže od 20 sati i na dubini od preko 550 metara. Nažalost, njih pet je “ostalo”, nisu živi izašli.
Sjetili smo se da postoje i oni “mravi” (Sulejmanovi, a.s.) koji u ovoj državi obaraju sve rekorde u najpozitivnijem smislu, koji, dok mi mirno spavamo, silaze u duboke jame i rove ugalj za struju i željezo za koru hljeba djeci svojoj. A to su naša braća i naši očevi. Jednog od njih ću posebno izdvojiti: Muhamed Šabić. Išao je u medresu, napustio ju je, otišao je da bude rudar, “Sulejmanov, a.s., radnik”. Bio je zatočen u jami Raspotočje. Imao je, kako kaže, samo jednu želju: da Gospodaru još jednom padne na sedždu pod otvorenim nebom.
Allah mu je udovoljio. I kada je izašao iz jame Raspotočje, onako garav i poderan, poselamio se s dvojicom, trojicom, riječima: “Alejkumusselam, paša moj, đesi hadžo, dobro je, Elhamdulillah, živ i zdrav, biće dobro, akoBogda!”, zatim je prošao malo dalje i čim je došao do “zraka i prostora”, još uvijek u gužvi i pored auta hitne pomoći, pao je Allahu na sedždu.
U tom sam trenutku, gledajući na televiziji taj prizor i emanet na djelu, definitivno znao i shvatio zašto nas Allah čuva pa nas jače sile ne mogu uništiti i zbrisati sa lica zemlje. I ako bi me neko nekad upitao, kako izgleda jedan Bošnjak, da ga opišem, rekao bih mu da ovako izgleda. Zasigurno, ovo su najbolji primjerci našeg naroda.