Poruka Reisu-l-uleme omladini

Draga omladino,

Esselamu alejkum,
Radovao sam se susretu s vama i planirao ga zajedno sa Nusretom ef. Abdibegovićem i njegovim saradnicima već jako dugo. Žao mi je što sam zbog neizbježnih obaveza i puta u inostranstvo spriječen da danas budem s Vama u vezirskom Travniku.

Često će vam se dešavati da vi nešto planirate ali da u životu stvari ne idu onako kako ste vi zamislili. Davno su ljudi rekli da čovjek snuje, a Bog odlučuje.
Ali to što ne znamo gajb, onaj nevidljivi svijet, i što ne znamo šta nas čeka sutra a ipak radimo kao da znamo je ono što nas čini vjernicima. To je ustvari jedan od temelja našeg vjerovanja, raditi na ovom svijetu kao da nikada s njega nećemo otići i spremati se za Drugi, Bolji svijet kao da ćemo ga danas napustiti.

Mi vam, kao ni Vaši roditelji i Vaši učitelji, ne možemo dati sve odgovore za vašu budućnost ne možemo riješiti sve vaše probleme. Najbolje što možemo i što bi trebali mi stariji jeste da vama ne ostavljamo svoje probleme, da na vas ne prenosimo svoje frustracije, svoje dileme i svoje sukobe. Vi ćete procijeniti koliko smo u tome uspješni.

Drugo i možda i bitnije jeste da na vas prenesemo vrijednosti koje su vam potrebne kako bi se uspješno nosili sa izazovima koje će život stavljati pred vas. To je činio i Plemeniti Poslanik, a.s., kada je u Meki i Medini odgajao najbolju generaciju muslimana i muslimanki, generaciju plemenitih ashaba. Poslanik, iako pomognut Božijom objavom, svojim sljedbenicima nije dao odgovore na sva pitanja, kako neki tvrde, nego vrijednosti koje će im pomoći da naći vlastita rješenja na sva pitanja i na sve izazove s kojima će se suočiti.

Niko vam ne može garantovati da se u životu nećete susresti sa neuspjehom i gubicima i mi vas od toga ne možemo zaštititi, ali vas možemo naučiti da budete uporni, odlučni i ustrajni. Ne možemo vam obećati da nećete u društvu nailaziti na nepravdu, laž i korupciju ali vas možemo naučiti da zlo prezirete, da se protiv njega borite i da uvijek podstičete na dobro a odvraćate od zla.

Drage djevojke i mladići,
Ja sam imao namjeru ne samo da vam govorim, nego i da slušam vaše probleme. Znam ja, jer sam i sam otac, da mi stariji mislimo da sve znamo i da nismo navikli da vas slušamo. Vi trebate znati da je to iz našeg straha da na vas nećemo prenijeti sve one vrijednosti koje bi trebali, o kojima smo govorili. Mi malo stariji imamo strah da nećemo dogovoriti tom velikom emanetu vašeg odgoja i zato nekada znamo prenagliti u svojim očekivanjima od vas. To vjerovatno rade i vaši roditelji, profesori i imami. Ja bih volio da vi znate da je to iz dobre namjere.

Nemojte da Vas čudi što od vas tražim da imate razumijevanja za vaše roditelje, učitelje i efendije, umjesto da je obrnuto. To je zato što ja kao Reisu-l-ulema i mi kao Zajednica znamo koliko ste aktivni kroz Mrežu mladih i u svojim džematima.

Draga omladino,
Pored pitanja vašeg odgoja i obrazovanja za budućnost, o još jednom gorućem problemu sam mislio s vama razgovarati i čuti vaše mišljenje a to je pitanje odlaska mladih i posebno obrazovanih iz naše domovine. Kada o ovome opasnom trendu govorimo onda to ne činimo na način da čak ni sugestivno stavljamo teret odgovornosti na onu našu braću i sestre koji odlaze samo zato što žele bolje uslove života za sebe ili za svoju djecu. Ne, ali mi se kao društvo i Zajednica moramo zapitati šta će biti s ovom zemljom ako u njoj više ne bude mladih koji će je graditi.

Ne smijemo, omladino, zaboraviti da nije bilo tako davno kada su vaši roditelji bili suočeni sa dilemom ne samo da li da odu iz ove zemlje i nađu bolji život, nego sa dilemom da ako ostanu goloruki brane svoj toprak od daleko nadmoćnijeg neprijatelja i da ostanu i bez svojih života i života svojih voljenih. Tada u jeku agresije na BiH, ipak je apsolutna većina odlučila da ostane i brani Bosnu. Mnogi su se naši ljudi vratili iz inostranstva kako bi se priključili odbrani svoga doma.

Mi moramo biti sigurni da se nešto u našem sistemu vrijednosti nije promijenilo što može predstavljati opasnost za opstanak Bosne kao države i nas kao naroda. Moramo biti sigurni da se mi nismo umorili od branjenja i voljenja svoje vjere, domovine i naroda. Mi moramo vidjeti da uradimo sve da naši mladi ne odlaze, pogotovo da ne odlaze mladi i obrazovani kao što ćete voljom Božijom biti vi. Vi nam u tome morate pomoći. Borite se za svoja prava i za svoje mjesto ne samo u Domovini nego i našoj Zajednici. Sami od svojih imama, od Rijaseta i od mene tražite da podržimo aktivnosti koje vi mislite da vam trebaju. Uključujte se u društveni i politički život i stalno radite na sebi. Jer dragi kamen vrijedi i kada se nađe u blatu. Budite poput zdrave sjemenke svoje vjere koju gdjegod da odnese vjetar ona proklija.

Jer ako bude tako onda iako nam se desi da naši ljudi odlaze na privremeni rad ili čak zasnivaju svoje porodice negdje drugo a ipak su vezani za svoju vjeru, tradiciju i domovinu mi ih nismo potpuno izgubili. Izgubili smo samo onog mladog čovjeka koji izgubi sebe pa makar sjedio u domu oca i majke svoje.

Neka nam u tome bude uzor veliki Mehmed-paša Sokolović. Vi znate da je on bio jedan od najmoćnijih ljudi najmoćnijeg carstva na svijetu. Otišao je iz svoje Bosne kao dijete ali Bosna nikada nije napustila njegova prsa. Znate koliko je hajrata napravio u svojoj Bosni, ne samo ćupriju u rodnom Višegradu kojom se mi i danas ponosimo, nego je gradio i džamije i crkve i kažu da je tada «bosanski lobi» na sultanovom dvoru bio jedan od najjačih.

Mi smo na gubitku kada imamo mlade ljude koji ako i žive u Bosni ne brinu naše zajedničke brige, nisu aktivni članovi svojih džemata, a ako odu negdje da studiraju i rade zaborave svoje korijene i obavezu prema svojoj domovini.
Na kraju čuvajte sebe od zla i grijeha, čuvajte svoje roditelje i gradite našu zajednicu i državu. To je vaš svijet, vaš dom u kojem ćete živjeti u kojem ćete, Božijom voljom, ove vrijednosti prenositi na svoju djecu i znajte da je ipak bolje ulagati u vlastiti dom nego u onaj iznajmljeni pa makar bio veći i ljepši.

Prenesite moje selame vašim roditeljima i imamima.
Molim Uzvišenog da vas obaspe svojom milošću i uputom i da se ako Bog da sretnemo iduće godine.