Hutba u Janji 7. januara 2022. godine

Hutba u Atik džamiji, petak, 7. Januar 2022. godine

Draga braćo, u Kur’anu pronalazimo brojne stilske figure pa tako i antonime – riječi suprotne, po značenju, drugim riječima. Zadivljujući su ti primjeri za sve razumne Allahove robove i velika poruka da se uoči bitna razlika i definitivno razdvoji dobro od zla. Cijeli ovozemaljski život čovjeka varira na ovim relacijama u borbi za dobro i suprotstavljanju zlu. Samo oni koji su uporni, stabilni i strpljivi, a to su iskreni vjernici, uspijevaju odabrati dobro, pravdu, istinu, pošten život i udaljiti se od zuluma (nepravde) i sebi i drugima, loših djela i razuzdanog života van okvira vjere. Tako će postići i krajnji cilj – trajno dobro i nagradu u vječnom životu na Ahiretu.

U Kur’anu je rečeno: “…Reci: zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?” (El-En’am, 50.) Riječi su prenesenog značenja i “slijepac” je onaj što je zalutao, a “vidi” onaj koji sagledava situaciju, koji rasuđuje, koji slijedi Istinu i ide Pravim putem. Ide putem Objave koja mu je vodilja u svakodnevnom životu. Allahov nur – svjetlo osvjetljava mu put i nije prepušten sebi da tumara naslijepo bez dokaza.

I naredni ajeti oslikavaju ovo stanje: “Nisu nikako isto slijepac i onaj koji vidi, ni tmine i svjetlo, ni hladovina i vjetar vrući i nisu nikako isti živi i mrtvi…” (Fatir, 19.-22.) Ovo su primjeri vjernika koji su ispravno usmjereni i nevjernika. Oni ne mogu nikako biti izjednačeni. Vjernik razmišlja i gleda po svjetlu, hodi pravim putem dok ne stigne do krajnjeg cilja – Dženneta, punog hladovine i izvora. Nevjernik je slijep i gluh, tumara po tminama iz kojih ne izlazi, luta u svojoj zabludi do paklene vrućine – vatre Džehennema. Razlika između upute i zablude je fundamentalna i duboka poput razlike sljepoće i vida, tmine i svjetla, hladovine i vrućeg vjetra, smrti i života, kako je i navedeno u prethodnim ajetima.

Uzvišeni Allah, također, kaže: “Reci: zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su iste tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su učinili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara, pa im se stvaranje čini slično.” (Er-Ra’d, 16.) Razlika između Istine i neistine je jasna i očigledna kao što je razlika između slijepca i onoga što vidi, ili između mraka i svjetla. Slijepac je onaj koji negira i odbija Istinu. Primjer tmine – mraka, gdje se ništa ne vidi, simbolizira nestanak i propadanje onoga ko u nju zapadne, u odnosu na svjetlo koje obasjava pravi put. Allah, dž.š., spašava od tmine, zalutalosti, a šejtan odvodi u mrak i propast, kako i Kur’an navodi: “Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.” (El-Bekare, 257.)

Ovo je istaknuto u narednom kur’anskom ajetu: “Nisu jednaki stanovnici Džehennema i stanovnici Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići.” (El-Hašr, 20) Da, oni nisu jednaki i dok su na dunjaluku u svojoj naravi i stanju u životu i ponašanju u smjeru kretanja, i naravno svojoj konačnici. Oni su dva različita puta, prividno zajedno na dunjaluku, a definitivno rastavljeni na Ahiretu, u dva potpuno različita – suprotna stanja.

I naredni ajet oslikava ove dvije grupe, stanovnike Dženneta i Džehennema: “Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i čuje. A mogu li se oni uporediti? Pa zašto ne razmislite?” (Hud, 24.) 

Sve ove usporedbe su činjenice o kojima nema rasprave, i usmjerenje su čovjeku da može postići dunjaluk i Ahiret, ili izgubiti oboje. Potvrda tome su i naredni ajeti: “Zar da vjerniku bude isto kao grješniku? Ne, njima neće biti isto: one koji su vjerovali i dobra djela činili čekaju džennetske bašče u kojima će boraviti; a one koji nisu vjerovali čeka vatra u kojoj će prebivati;…” (Es-Sedžde, 18-20.) Po samoj prirodi nisu jednaki vjernici i grješnici, ni po osjećanjima ni po ponašanju, pa kako bi se izjednačavali u blagodatima i nagradama na ovom i Budućem svijetu. Vjernici hode pravo i prema Uputi od Allaha, rade po ispravnom programu, a grješnici odstupaju od tog programa, srljaju i šire smutnju i nered po Zemlji.

 

Draga braćo, nažalost, nakon dvadeset godina od našeg povratka u Janju suočeni smo sa istim nedjelima kako smo i dočekani 2001. godine. Svima je poznato jučerašnje divljanje onih koji sebe nazivaju sljedbenicima svoje vjere. Ovakvi i slični slučajevi ne smiju nas obeshrabriti i pokolebati u našoj želji da opstanemo na ovim prostorima.

Samo zahvaljujući adekvatnom i hrabrom reagovanju jednog našeg džematlije koji u tom trenutku nije mislio na svoju sigurnost, a koji je uspio snimiti kolonu automobila iz kojih su vrijeđani vjernici i iz kojih je pucano. Snimak je predat policiji koja je u toku dana uhvatila i privela huligane, te je protiv njih podnešena krivična prijava. Želimo da vjerujemo da će tužilaštvo i sudstvo postupiti ispravno i počiniocima odrediti adekvatne kazne, za razliku od prethodnih slučajeva.

Želim da naglasim da mnogi naši sugrađani ne podržavaju i ograđuju se od onih koji su učestvovali u jučerašnjem incidentu. Tokom jučerašnjeg dana dobili smo mnogo poruka koje osuđuju ovakve postupke i želim sa vama da podjelim jednu od poruka koje sam jučer dobio:

“Uvaženi efendija, upravo sam pročitala vijest. Tužno, žalosno i jadno. U ovim svetim danima za pravoslavni rod, da se takva ljaga baci na sve nas koji proslavljamo najsvetiji dan, da dan ljubavi bude okovan mržnjom. Da se narušava mir u našoj Janji. Ne bih samo željela da ovo baca mrlju na sve nas, da narušava dobre komšijske odnose. Svaka osuda za počinioce svega toga. Ovako nešto ne bi mogao da uradi ni jedan normalan čovjek ni jedan pravi i istinski vjernik.”

Draga braćo, pozivam vas da budemo dostojni i da u ovim danima kod svih nas preovlada razum… Očekujemo od gradske uprave da se oglasi i osudi jučerašnji incident kao što je to jučer učinio i Savjet Mjesne zajednice Janja.

Molim Uzvišenog Gospodara da nam podari razum, zdravlje, sigurnost, da nas zaštiti od neprijatelja, u Njegovu pomoć se uzdamo i na Allaha se oslanjamo, a on je najbolji zaštitnik.

Hafiz Omer-ef. Camić, Glavni imam Miz Janja