Muftija dr. Nedžad Grabus, predsjednik Mešihata IZ u Sloveniji…
U savremenom svijetu se svakim danom postavljaju veći izazovi kako sačuvati i osigurati povjerenje i međusobno razumijevanje unutar šire društvene zajednice
Za nas je to pitanje posebno važno zbog okolnosti u kojima živimo i sjećanja na strahote koje su mnogi ljudi preživjeli samo zbog svog muslimanskog identiteta. Nesigurnost je izražena kroz činjenice neefikasnosti državnih institucija u garantiranju temeljnih prava i sloboda građanima. Uz sve to, okolnosti na međunarodnom planu se dramatično mijenjaju i postavljaju se nova pravila u definiranju vjerskoga ekstremizma, a pitanje nasilja i religije analizira se na svim ozbiljnijim nivoima intelektualne i političke scene. Svakodnevno se događa izrazito štetna zloupotreba najsvetijih islamskih principa i vrijednosti, te prostačko zloupotrebljavanje islamske simbolike. Mediji su „gladni“ informacija i uglavnom puko prenose vijesti obojene senzacionalizmom i propagandom. Mi koji radimo na području islamskoga djelovanja nemamo puno prostora u javnome diskursu za artikulirano i razumno pojašnjavanje ciljeva i metoda naše misije i poslanja.Bez snažnih institucija države nije moguće urediti nijedan ozbiljan problem u široj društvenoj zajednici. Bošnjaci će dugo imati izazov kako postići nivo organiziranosti države koja će biti efikasna i jednako štititi sve svoje građane. Država vlada, a IZ služi svome narodu, kako bi se lakše služilo Uzvišenome Bogu. IZ nema niti može imati ovlasti države. Ko ne razumije da IZ, ili bilo koji njen nivo, ne vlada teško može razumjeti misiju i poslanje IZ. Zato je u širem kontekstu opće (ne)sigurnosti za Bošnjake izrazito važno kako funkcionira IZ, jer je pitanje djelovanja i nadležnosti IZ u kontekstu aktualnih rasprava o islamu, sigurnosti, toleranciji, terorizmu i svim drugim temama, na koje možemo ili ne možemo utjecati, od presudne važnosti za našu sadašnjost i buduću profiliranost i kontekstualiziranost IZ i muslimana u Evropi.Više stotina hiljada Bošnjaka živi izvan BiH. Skoro da nema nijednog grada, u većini država u kojima žive Bošnjaci, bez imama ili određenog vida vjerskih, obrazovnih i kulturnih aktivnosti. Dva su segmenta važna u tom sagledavanju fenomena organiziranosti Bošnjaka u okviru IZ. To su aktivisti i imami. Predanost, požrtvovnost i iskreni angažman stotina aktivista i hiljada volontera na organiziranju, kupovini, adaptaciji, otplaćivanju objekata koji su pod jurisdikcijom IZ u BiH zavrjeđuje temeljito znanstveno istraživanje. Fenomen aktivizma i angažiranosti hiljada Bošnjaka u izgradnji i kupovini objekata za potrebe IZ u Evropi, Australiji i Americi nikada nije dovoljno istražen. Većina tih aktivnosti bila je pokrenuta zahvaljujući pojedincima koji su imali visoku svijest o vrijednostima islama i snažnu želju da pomognu svome narodu. Nisu žalili ni novac, ni vrijeme, niti su posustajali pred poteškoćama i pritiscima nesavjesnih pojedinaca koji od svojih slijepih interesa nisu vidjeli opći i zajednički muslimanski i bosanskohercegovački interes. Bilo je i izvan BiH, kao što ima i u BiH, pojedinaca koji su svoje privatne projekte predstavljali „islamskim“ i općekorisnim, ali su najčešće tada i danas to bili projekti „dirara“ i raskola među ljudima. Potpuno je jasno da u slučaju Bošnjaka samo objekti, u kojima se izvode vjerske aktivnosti, koji su integrirani u sistem IZ imaju značaj i karakter općega dobra. Ljudi kao npr. Idriz, Vehbija, Fikret, Esad, Ekrem, Midhat i stotine drugih uvakufili su svoj imetak radi plemenitih i viših ciljeva. Oni nisu tražili nikakva priznanja, nisu ih ni dobili. Niko se nikada nije ni sjetio da ih pozove u Sarajevo, a njima smo često išli i ići ćemo im u goste. Oni će i dalje pomagati i neće se ljutiti. Svi ti objekti koje su kupovali plemeniti vakifi registrirani su na ime džemata i imaju opći značaj, vakuf i vlasništvo su direktno ili indirektno IZ. Drugi segment u djelovanju IZ je vjerovatno „neponovljiva“ generacija imama koja je uspjela u veoma teškim uvjetima organizirati džemat i pokrenuti aktivnosti koje danas s ponosom ističemo u svim našim izvještajima o radu IZ. Većina imama iz prve generacije „dijasporaca“, koja je djelovala u džematima širom Zapada, nije imala osiguran ni stan, platu, boravak niti adekvatne prostore za djelovanje džemata. Usprkos svim tim poteškoćama danas možemo kazati da su imami ostali i bili svijetla strana islamskoga djelovanja IZ izvan BiH. I dok na lokalnom i globalnom planu teku različite rasprave o islamu, muslimanima, a promjena političkog i medijskog diskursa je svakodnevnica, odgovorni ljudi u IZ u Sarajevu mogu s ponosom isticati pozitivne primjere integracije muslimana u savremene tokove upravo zbog navedenih primjera. To je političkim rječnikom kazano mehka moć IZ (soft power). Da bi se to sačuvalo potrebno je puno više senzibiliteta i osjećaja za potrebe tih džemata u novim okolnostima, razvoj obrazovnih, stručnih, studijskih programa i sadržaja za aktiviste, imame i uposlenike IZ u BiH i izvan BiH. Na institucionalnom planu stvari se sporo mijenjaju. Nažalost, „tapkanje“ u mjestu naš je stil i način života. Može li se to promijeniti?
