U povodu mevluda: Svjetiljka blistava i Milost svjetovima

www.islamskazajednica.ba…

Mevlud, dan rođenja Muhameda s.a.v.s, kojeg obilježavamo ovih dana, za muslimane predstavlja događaj od prvorazrednog duhovnog značenja. Mevlud je simbol trajnog podsjećanja na zavjet i emanet poslanika čiji su plodovi svoju puninu i zrelost doživjeli sa poslanstvom Muhameda s.a.v.s. Časna znamenja kojima je Poslanik a.s. odlikovan od svoga Stvoritelja nose univerzalnu poruku i nepresušnu nadu za sve njegove sljedbenike i pripadnike Ummeta.

On, Muhammed a.s. nije samo poslanik jednog vremena i podneblja, on je istovremeno i – Siradžu-l-munir – Blistava svjetiljka, –Hatemu-l-enbija –Pečat vjerovjesništva, Rahmeten lil alemin – Milost svim svjetovima. Poslije njega neće biti nove objave i novog šerijata, jer on, neka je na njega Božiji mir i blagoslov, označava dovršetak poslaničkog ciklusa.

Imajući na umu karakter i doseg Muhamedovog a.s. poslanja i misije, Kur'an čovječanstvo podsjeća na neprolaznu uzornost Poslanikovog života. Malo je toga što jedan musliman može iskusiti i rijetke su situacije koje se mogu desiti u ljudskom životu a da im nije bilo presedana u životu Božijeg Poslanika koji mu uvijek mogu poslužiti kao uzor, nadahnuće i putokaz.

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآَخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيراً

Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj
milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21)

Ne postoji praktično ni jedan aspekt ljudskog života kojeg odabrani Allahov Miljenik nije iskusio. Bio je učitelj, glava porodice, trgovac, državnik, politički i društveni vođa, sudija, vojni zapovjednik. U najkrhkijoj životnoj dobi iskusio je gubitak roditelja, provodio je mladalačke dane u dubokoj osamljenosti, bio je još od rane mladosti izložen siromaštvu, socijalnom pritisku i svim vrstama iskušenja koje jedna mlada osoba može da podnese. On je i kasnije, tokom zrele životne dobi bio pogođen najtežim iskušenjima:gubitku svoje voljene supruge Hatidže, preranoj smrti sinova, stalnoj prijetnji životu, imovini i porodici. Na vlastitoj koži osjetio je šta znači biti siroče, ali i sretan muž i uspješan vođa Zajednice. Proživio je stanje smrtne opasnosti vođe tajne zajednice, ali i pobjedonosnog vođe društva koji je ubrzo pokorio znatan dio svijeta. Prodavao je dobra malim trgovcima i pisao pisma najmoćnijim vladarima. Bio je svjedokom gorkih neuspjeha, a potom je kušao slast uspjeha za uspjehom. Opraštao je svojim najžešćim protivnicima i neprijateljima. Iako mu je Kur'an jamčio pravo na pravednu i tačnu odmazdu, ipak su praštanje i samilost bili njegova norma i praksa, a ne kazna i osveta.

Biografi koji su u tančine opisivali njegove vrline podsjećaju na činjenicu da je Muhammed a.s. ista ona osoba koja je savladavala neprijatelje na Bedru i Uhudu ali i bila spremna sagnuti se na pod kako bi se njegovi unučići mogli igrati na njegovom vratu i leđima. U istoj mjeri u kojoj je bio strog prema sebi, jednako tako je bio plemenit i velikodušan prema drugima.

Enes ibn Malik, neka je Allahovo zadovoljstvo s njim, pripovijeda: ̋ Proveo sam tačno deset godina kod Poslanika, a Poslanik me nijednom nije zaružio. Kada bih učinio neku grešku, Poslanik mi ne bi rekao: ‘zašto si to uradio?’ A za ono što ne bih uradio, nije mi govorio: ‘zašto to nisi uradio?’ ̋ Za razliku od drugih velikana ljudskog roda koji su pokušavali mjenjati svijet oko sebe povlačenjem iz tog svijeta, Muhamed a.s. je preobrazio svijet oko sebe aktivnim sudjelovanjem u njemu. Njega, kako to lucidno primjećuje jedan mislilac, nije zaokupljala metafizika već promjena ljudskih srca i umova.

Samo je on, Poslanik svjetovima, uzor prekrasni, mogao polučiti takvu sintezu izvanrednosti i poniznosti, moći i širokogrudnosti. Zato je samo on, neka je na njega mir i blagoslov Božiji, s punim pravom mogao poručiti svojim sljedbenicima:”Niko od vas neće vjerovati dok mu ne budem draži od vlastitog djeteta, od roditelja i od svih ljudi. ”

Kao i svi drugi Božiji poslanici, blagoslovljeni Poslanik Muhammed a.s. prvo je bio iskušavan i uznemiravan, pa tek onda pozvan i poslan da preobrazi i preuredi svijet. Poslanikov sunnet, potvrđuje univerzalno načelo koje kaže: ‘Da bi se dobro i uspješno djelovalo-mora se biti pojedinačno dobar.,da bi se savladao svijet-mora se ponajprije savladati samoga sebe.’

Ovu univerzalnu istinu danas smo pozvani ponavljati više i razumijevati dublje nego ikada ranije, jer danas mnogi nastoje preobraziti svijet, a da prethodno nisu preobrazlili sebe. Takvi ekspeditivno i preko noći žele nametnuti vanjske zakone i zabrane vjere, ali ne uspijevaju duhovno i moralno uzdići sebe i Zajednicu.

Kada god u ovim odabranim mevludskim danima donesemo salavat na Allahovog Miljenika Muhammeda a.s., prisjetimo se da je upravo taj salavat na našeg poslanika jedini čin koji vjernici dijele sa Uzvišenim Stvoriteljem i odabranim melekima.: “Allah i meleki njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljate ga i vi, i šaljite mu selam! “ (El-Ahzab, 56.)

Poslanikov put i njegova praksa ophođenja s ljudima ulijeva nadu dobrim i čestitim ljudima koji su marginalizirani i odbačeni da ovaj svijet nije predodređen da njime nužno vladaju moćni, gordi i hvalisavi. Prvi poslanikovi sljedbenici, časni ashabi koji su otvorili srca svjetlu Objave u odnosu na mekansku aristokratiju pripadali su nižem društvenom rangu. Mekanski historičar ez Zuhri navodi kada bi se muslimani okupili da zajedno klanjaju u Haremu, Muhamed bi se zatekao okružen mladim ljudima i nemoćnim narodom grada. I, zaista, znatan broj njegovih sljedbenika bili su žene, sluge i robovi. Muhammed a.s. je znao, a Objava ga je odgajala u tom uvjerenju, da će jedino plemenitost i blagost, a ne nasilje i arogancija, ummet učiniti postojanim i čvrstim, kako to i Kur'an kaže:

فَبِمَا رَحْمَةٍ مِنَ اللَّهِ لِنْتَ لَهُمْ ۖ وَلَوْ كُنْتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانْفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ ۖ فَاعْفُ عَنْهُمْ وَاسْتَغْفِرْ لَهُمْ وَشَاوِرْهُمْ فِي الْأَمْرِ ۖ فَإِذَا عَزَمْتَ فَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُتَوَكِّلِينَ

Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Ali-Imran ,159)

Vođen Božijom uputom i rahmetom, Poslanik Muhammed a.s. je pri svakoj odluci davao prednost trajnom i zajedničkom dobru u odnosu na trenutačnu i ličnu korist. Odgodio je hodočašće Kabi da bi spasio tek uspostavljeni mir sa idolopoklonicima, da bi spasio Zajednicu od užasa nasilja i osvete praštao je dojučerašnjim neprijateljima, prihvatao je iskrena pokajanja i povratak u okrilje islama čak i onima koji su nanosili tešku bol muslimanima.

Kada su se 629. godine među brojnim novim musimanima u Medini pojavili Amr ibn el-As i Halid ibn el-Velid koji su ubili mnogo muslimana prilikom bitki na Uhudu i Hendeku, Muhammed a.s. im je zajamčio sigurnost ističući kako čin prihvatanja islama briše staro i predstavlja novi početak u životu čovjeka. Milost s kojom je poslan nesebično je darivao svima oko sebe ne očelujući ovozemaljske nagrade i priznanja.

وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِينَ

“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali” ( el-Enbija 107)

Muhammed a.s., nas je naučio, a Kur̍an Časni na tome neprestano insistira, da muslimani,uprkos tome u kako teškoj situaciji se nalazili, trebaju zadržati prisebnost i smirenost. Čak i u onim trenucima, naizgled, potpunog beznađa i napuštenosti musliman ne smije postati žrtvom bijesa ili samosažaljevanja. I u mrklim tminama pećine Sevr odzvanjaju Poslanikove riječi ohrabrenja upućene Ebu Bekru r.a.: Ne boj se , Allah je sa nama. U dugim mračnim desetljećima koje ummet danas proživljava, u tminama nesagledivog zuluma i patnje kojima su muslimani tako bespoštedni i naočigled cijelog svijeta izloženi, Poslanikova a.s. dova u Taifu neka bude utjeha i podstrek da Allah Svemoćni neće ostaviti i zaboraviti one koji ga iskreno i čvrsto vjeruju.

Tom dovom još jednom prizivamo blagoslov na našeg Poslanika i molimo za Božiju uputu i pomoć:

“Allahu moj, Tebi se žalim zbog svoje nemoći i slabosti, i prezira s kojim me ljudi susreću. Najmilostiviji, Ti si Gospodar slabih, i Ti si Gospodar moj! Kome me prepuštaš? Onome ko će me mrko gledati? Ili si me neprijatelju prepustio? Ali, ako Ti nisi na mene srdit, za ostalo i ne marim. Tvoja milost je meni dovoljna. Molim te svjetlom Tvoga lica kojim si tmine rastjerao i kojim dunjaluk i ahiret u redu opstoje, ne spusti Svoju srdžbu i svoj gnjev na mene! Tebi se klanjam, dok zadovoljan ne budeš. I snaga i moć samo su u Tebe.”

Meho Šljivo, rukovodilac odjela za hatabet, vaz i iršad

Uprava za vjerske poslove Rijaseta islamske zajednice u BiH