Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: Zemlja svakog dana s deset stvari moli i kaže: 'O sine Ademov! Šetaš se po mojim leđima, a završit ćeš u mom trbuhu. Griješiš na mojim leđima, a ispraštat ćeš u mom trbuhu. Smiješ se na meni, a plakat ćeš u meni. Raduješ se na meni, a tugovat ćeš u meni. Skupljaš blago na meni, a kajat ćeš se u meni. Jedeš zabranjeno na meni, a bit ćeš pojeden u meni. Oholiš se na meni, a bit ćeš slab u meni. Hodaš veseo po meni, a zadesit ćeš se tužan u meni. Šetaš po svijetu na meni, a bit ćeš u tmini na meni. Ideš u društvu po meni, a završit ćeš sam u meni'.

ZEKAT nije adet – već ibadet

ZEKAT nije adet – već ibadet

Neka je hvala Allahu Uzvišenom, Stvoritelju svega, vidljivog i nevidljivog, poznatog i nepoznatog. Opskrbitelju i Darovatelju našem, Onom Koji robove svoje upućuje na Pravi put i koji ih s pravog puta u zabludu odvodi. Onoga koga On na pravi put uputi niko ne može sa tog puta odvratiti, a Onoga koga On u zabludi ostavi, niko ne može na pravi put uputiti. Neka je najodabraniji salavat na posljednjeg poslanika Božijeg, Muhammeda a.s. – njegovu časnu porodicu, uzorne ashabe i na sve one koji ih u dobru slijede do Sudnjeg dana.

Cijenjeni džemate:

Najveća spoznaja koju čovjek može ostvariti na ovome svijetu je spoznaja Uzvišenog Allaha, odnosno spoznaja da čovjek ima svoga istinskog Gospodara. Nakon toga slijedi spoznaja o tome kako Ga obožavati, tj. kako mu na ispravan način ibadet činiti. Pod ibadetom mislimo na sve one postupke koje treba činiti, ili kojih se treba kloniti, a da bi on Uzvišeni, koji u Kur’anu kaže: “Džinne i ljude sam stvorio samo zato da mi ibadet čine” – bio zadovoljan.

Upoznavajući se sa ibadetom naučavamo da se on u osnovi dijeli prema obaveznosti i načinu obavljanja.

S obzirom na obaveznost, u najužem smislu, ibadet može biti obavezan i dobrovoljan. Tako se izvršavanje osnovnih islamskih dužnosti: namaz, post, zekat i hadždž smatra obaveznim, strogo naređenim ibadetom. Svaki od njih sa druge strane ima i svoju dobrovoljnu varijantu. Tako npr. jacija-namaz je obavezni namaz, dok je mnogo pominjani noćni namaz – iako vrijedan –dobrovoljnog karaktera. Post u mjesecu ramazanu, kao i nadoknada propuštenih ramazanskih dana, je obavezne naravi, a post mimo ramazana je dobrovoljnog karaktera. Zekat je obavezan, a sadaka je dobrovoljna, hadždž je obavezan, a umra je dobrovoljna. Razlika između obaveznog i dobrovoljnog ibadeta je u tome što će za neizvršavanje obaveznog čovjek biti odgovoran, a za neizvršavanje dobrovoljnog neće biti pozivan na odgovornost.

S obzirom na način obavljanja ibadet može biti tjelesni, materijalni i tjelesno-materijalni. Klanjanje namaza je tjelesni ibadet, davanje zekata ili sadake je materijalni ibadet, a obavljanje hadždža ili umre je tjelesno-materijalni ibadet.

Kod Allaha veću važnost zauzima obavljanje obaveznih ibadeta u odnosu na obavljanje dobrovoljnih, premda se upotpunjavanjem i jednih i drugih kompletira vjernička slika čovjeka. Dobrovoljni ibadet kojeg još nazivamo i nafilom ne može zamijeniti obavezni kojeg najčešće nazivamo farzom.

Kako bi navedeni ibadeti postigli svoju svrhu oni moraju biti obavljeni u za to određeno vrijeme i mjesto, od strane onih koji su njima obavezani: pametni i punoljetni pripadnici islama – ukoliko su u mogućnosti.

Također, važna je spoznaja da izvršavanje ovih ibadeta Uzvišeni Allah posebno vrednuje u određenim periodima, kao što je npr. mjesec ramazan u toku jedne godine: “Ko obavi farz u ramazanu, kao da je obavio sedamdeset farzova izvan njega, a ko u ramazanu obavi nafilu, kao da je obavio farz izvan ramazana”. (Hadis)

U fokusu ove hutbe je podsjećanje na materijalni ibadet, kao vrstu ibadeta kojim se približavamo Uzvišenom Allahu u svim njegovim varijantama: obaveznim i dobrovoljnim.

Uzvišeni Allah ovu vrstu ibadeta u Kur’anu imenuje  kao “davanje dijela onoga čime je Allah ljude opskrbio” i tom osobinom on najčešće opisuje vjernike. A to davanje može biti: obavezno (u šta ulazi: zekat, sadekatul-fitr, fidja) ili, pak, dobrovoljno kao što je slučaj sa sadakom.

Između svakog od navedenih vidova materijalnog ibadeta postoje stanovite razlike koje se odnose na ono što se daje, količinu toga, vrijeme kada se daje pa i na same davaoce, odnosno primaoce.

Zekat je određeno ime, za određenu vrstu imovine, koju treba podijeliti određenim kategorijama ljudi pod određenim uslovima. Ovaj ibadet je određen vremenom kada se daje (jednom u toku godine, a najbolje je u ramazanu), vrstom imovine (novac, zlato, srebro, trgovačka roba i dr.), kome se daje (Bejtu-l-mal iz kojeg se sredstva distribuiraju Kur’anom određenim kategorijama ljudi), obimom imovine (nisabom – koji za tekući mjesec iznosi 8.990,00 KM – 4.610,00 € – 4.990,00 $, i preko toga ako je pregodinilo), te visinom davanja (daje se četrdeseti dio od pomenutog iznosa nisaba, što hoće reći da se iznos zekata kojeg treba dati u tekućoj godini dobiva na način da se nisab ili preko toga podijeli sa 40. Dobijeni iznos se daje na ime zekata, a ostatak ostaje vlasniku imovine). Ukoliko čovjek izvršava obavezu zekata, zaslužuje sve benefite koje je Uzvišeni Bog takvima obećao, bilo kroz kur’anske ajete ili Poslanikove hadise: čišćenje imovine, stvaranje pretpostavki za njeno čuvanje i rast, dunjalučku i ahiretsku sreću, pa čak i povoljne klimatske uslove poput padanja rodne kiše tokom godine.

Sadekatul-fitr ili vitre je obavezni/ vadžib ibadet imovinskog karaktera koji se izvršava tokom mjeseca ramazana na način da se izdvoji imovina u vrijednosti jednodnevne ishrane čovjeka (1. kategorija 20 KM, 2. kategorija 10 KM i 3. kategorija 7 KM prema ovogodišnjoj odluci Rijaseta IZ) za svakog člana porodice u fond bejtu-l-mal u koji se daju sredstva zekata. Ovaj ibadet omeđen je a) vremenom davanja, jer se daje samo u ramazanu, ni prije, a ni poslije, najkasnije do Bajram-namaza – ko da poslije, to mu je obična sadaka, uči nas Poslanik a.s. b) količinom davanja – jer se ne može dati manja vrijednost od vrijednosti jednodnevne ishrane za jednog čovjeka c) onima kojima se daje – Kur’anom spomenute kategorije korisnika čija je distributivna osnova – Bejtu-l-mal Islamske zajednice u BiH.

Fidja – je obavezna vrsta materijalnog ibadeta za dvije kategorije ljudi koji nisu mogli postiti u mjesecu ramazanu: stare osobe i teški bolesnici, pod uslovom da su u mogućnosti izdvojiti sredstva za fidju, koja je u visini sadekatu-l-fitra. U našim okolnostima, riječ je o zanemarenoj vrsti ibadeta i obaveze.

Sadaka – je vrsta materijalnog ibadeta dobrovoljnog karaktera. Za razliku od zekata, vitara i fidje, ona nije omeđena ni vremenom, jer se može davati uvijek; ni količinom, jer se daje po želji, niti je omeđena kategorijama kojima se daje – može se dati svima, jer nas i Poslanik a.s. uči da je najvrijednija ona sadaka koja se daje svojoj porodici i rodbini, niti je omeđena vrstom imovine koja se daje na njeno ime, tako sadaka može biti: novac, hrana, odjeća, voda, uklanjanje putnih smetnji, pa čak, u nedostatku bilo čega gore navedenog osim želje za davanjem sadake – ona može biti i lijepa riječ.

Na kraju, cijenjeni džema’te: odlika vjernika je da ibadet Allahu čine danonoćno, a prije svega u vremenima koja su za to određena. Posebnu snagu i važnost ima materijalni ibadet, bez kojeg u nekim okolnostima ne može biti primljen ni onaj tjelesni – bez zekata nema namaza, bez sadekatu-l-fitra nema posta, a bez sadake nema potvrde imana. Kada kratkim obrazlaganjima sagledamo sve vrste navedenih ibadeta, vidjet ćemo da su ta izdavanja uglavnom mala u odnosu na ono što ostaje čovjeku, ali da su jednako tome, kod Uzvišenog Allaha velika i snažna da otklone od nas nevolje i da nam velika džennetska vrata otvore.

Edin-ef. Memić, imam “Malezija džamije” u Turbetu, MIZ Travnik

zekat.ba

Hosting by

© Medžlis Islamske zajednice Janja

Na vrh